Piše: Prof. Dr. Vjekoslav Domljan

Rektor, Sarajevo School of Science and Technology

Pojavu i širenje koronavirusa koncem 2019. i njegov učinak na bolest, covid-19, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) označila je globalnom pandemijom. „U ratu smo s virusom i ne pobjeđujemo ga“, kazao je 20. marta 2020. generalni tajnik UN, António Guterres na urgentnom virtualnom sastanku  lidera zemalja G-20.

COVID-19 utiče na sve aspekte ljudskog života na svakom kutku planete. Zdravstvena kriza izazvana pandemijom koronavirusa, prouzročila je ekonomsku krizu, a ona će financijsku - i sve to u klimatskoj krizi.

93% zemalja će u 2020. god. pretrpiti recesiju, što je najveći procent ikad, dok će 2020. i 2021. biti izgubljene za rast. Globalni BDP neće dosegnuti razinu iz prvog kvartala 2020. do prvog kvartala 2022. god. (World Bank, 2020).

COVID-19 je i virus istine. Na tragičan način otkrio je slabosti globalnog i nacionalnih poredaka,  koje se ispoljavaju u slabostima zdravstvenog, političkog, ekonomskog, socijalnog i financijskog poretka. Pandemija je pokazala da su postojeći poreci suviše krhki i ranjivi na izazove 21. stoljeća.

No, tragedija ne mora biti jedina zaostavština pandemije. Može predstavljati i priliku za preustroj svijeta - da postane zdraviji, ravnopravniji i prosperitetniji. To iziskuje bolje i odgovornije institucije i pravedniju razdiobu dobitaka tehnološkog napretka i globalizacije.

Pouke iz 2007. - 2009.

Postojeće krize se moraju rješavati u uvjetima žurnog zdravstvenog odgovora. Pri tom treba imati u vidu pouke iz globalne krize iz 2007-2009.  god. Tada je politika preplavila svijet likvidnošću a da nije usmjerila novac prema najvažnijim investicijama. Novac se vratio u financijski sistem i tu ostao zarobljen.

Aktualna kriza je zatekla BiH s prelikvidnim bankarskim sistemom i likvidnim javnim sektorom (Institucije BiH su u februaru 2020. oročile višak novčanih sredstava) i nedovoljno likvidnim realnim sektorom. Kamatna stopa je veća od stope rasta bruto domaćeg proizvoda, pa se novac seli iz realnog sektora u bankarski sektor, a odatle kroz profit u centrale banaka-majki.

I dok bankarski sektor poduzima aktivnosti na povećanju produktivnosti, javni sektor likvidnost koristi za povećanje zaposlenosti, plaća i naknada umjesto da ju ulaže u podupiranje istraživanja i razvoja, uvođenje softvera i obuku protiv korupcije i drugih javnih zala.

Zaposlenost i plaće javnog i bankarskog sektoru se ne smanjuju, pa je glavni apsorber šokova realni privatni sektor kroz pad plaća i zaposlenosti. Primjerice, više od 100 zemalja je ublažilo teret PDV dok je više od 20 zemalja smanjilo stopu PDV, a BiH nije učinila ništa. Stoga u BiH i doba pandemije jača dualnost ekonomije - širi se zaposlenost javnog spram zaposlenosti  privatnog sektora.

Snažna država - snažan odgovor

U doba kriza  građani se okreću državi radi predvođenja u svladavanju krize i postizanja jedinstvene akcije. Stoga su u doba kriza institucije države i njeno upravljanje na najvećem testu.

Kredibilno i legitimno liderstvo koje uliva povjerenje građanima od iznimne je važnosti. Snažna veza države i građana temelji se na povjerenju u vlast i njene lidere. To se postiže stvaranjem i širenjem informacija utemeljenih na činjenicama, transparentnim djelovanjem, služenjem građanima na pravičan način, s odgovornošću i humanošću, te djelovanjem u partnerstvu i suradnji s ostalim društvenim akterima.

U doba kriza vlast mora očuvati jedinstvo zemlje i sprečavati njenu socijalnu  frakcionalizaciju. Politike koje provode vlasti građani zemlje moraju doživljavati kao one koje su u službi građana i koje podjednako doprinose svim članovima društva  i jačaju pravednost i solidarnost.

Novo normalno

I prije izbijanja pandemije Covid-19 raspravljalo se o budućem svijetu rada zbog uticaja tehnologije, demografije, globalizacije i klimatskih promjena. No, budućnost je stigla ranije, jer su mnoge zemlje, firme i radnici prešli na rad od kuće. Primjerice, 40-70% radnika u Europi i SAD je radilo od kuće tijekom pandemija.

COVID-19 je ubrzao ulaganja u digitalne tehnologije i digitalnu transformaciju društva. Broj digitalnih platformi se dramatično povećao, video sastanci postali brojniji i efikasniji no uobičajeno, dovodeći do obrisa drugačijeg svijeta rada - i od „spavanja“ u uredu do rada od kuće.

Promjene svijeta rada vode prestrukturiranju globalnih lanaca vrijednosti. Zbog telemigracije i robotizacije dio poslova telemigrira u zemlje u razvoju a dio biva robotiziran (korištenjem vještačke inteligencije za obavljanje poslova).

No, Međunarodna organizacija rada (ILO) smatra da 27% radnika u razvijenim zemljama ima uvjete za rad od kuće, što ne znači da će se takav rad i prakticirati. No, u određenim slučajevima prednosti rada od kuće su očigledne - nema gubljenja vremena na prevoz radnika, zapošljavanje osoba  s tjelesnim poteškoćama se olakšava kao i zapošljavanje samohranih osoba i onih koje brinu o drugim osobama itd.

Generalni tajnik UN, Guterres naglašava da oporavak od krize izazvane COVID-19 mora dovesti do drugačije ekonomije (Guterres, 2020):

“Sve što radimo tijekom i poslije krize mora imati snažan naglasak na izgradnju ravnopravnijih, uključivijih i održivijih ekonomija i društava otpornijih na pandemije, klimatske promjene i brojne druge globalne izazove s kojima se suočavamo.“

Nova država blagostanja

Uočava se  povećana uloge države po tempu i obimu bez presedana je u modernoj povijesti. Mnogi traže da država ima i veću moć regulacije, primjerice da može prikupljati privatne informacije i prinuđivati građane  na testiranje i karantenu (Acemoglu, 2020).

Kad ekonomiju pogodi neuobičajen šok (nisu pogođeni svi sektori s recimo 50% kao kod uobičajenog šoka, nego je 50% sektora pogođeno 100%), šok ponude se pretvara u šok tražnje. Stoga oporavak traži istodobni rast specifičnih sektora i rast potrošnje.

„Djelovati brzo i činiti sve što je potrebno“ („act fast and do whatever it takes“) traži novac za pomaganje bolnica, kućanstva i firmi. No, rast javnih rashoda praćen padom javnih prihoda vodi budžetskim deficitima. Prije su i manji šokovi vodili trojakoj nevolji: novac, dug i  kriza - a opravak trajao ne godinu nego dekadu (Hausmann, 2020). Sredstva programa oporavka Europa: naredna generacija će se trebati vratiti u budžet - ne prije 2028. i ne kasnije od 2058.

Sve razvijene zemlje svijeta naći će se u budžetskim deficitima. No, u posebice teškoj situaciji će se naći zemlje u razvoju poput BiH koje ne mogu financirati budžetske deficite iz tuzemnih izvora. Niti ih mogu financirati iz inozemnih privatnih izvora jer nemaju rejting. Ostaje im čekati novac multilateralnih tijela pri čemu je Međunarodni monetarni fond ograničeni na svega bilijardu US$.

Stoga će uspostava nove države blagostanja biti težak zadatak općenito a u zemljama u razvoju napose. Povećanje djelovanja države mora biti praćeno jačanjem demokratskih institucija i mehanizama političke participacije. No, postizanje ravnoteže između njih teško je i u najboljim vremenima a kamoli u doba kriza (Acemoglu, 2020).

Novi društveni ugovor

Pandemija je istakla da su ekonomska nesigurnost i nejednakost strukturni problemi društva. Nesigurnost bi se mogla smanjiti uvođenjem osnovnog dohotka, u kom slučaju bi se moglo postići da firme konkuriraju za radnike, a ne samo  da radnici konkuriraju za poslove. Stoga je nužan novi društveni ugovor  (Rodrik and Stantcheva, 2020).

Države trebaju prekinut praksu vođenja razdvojenih razvojnih i socijalnih politika. Brži ekonomski rast traži dostupnost novih tehnologija i raširenost proizvodnih prilika među firmama i radnicima. Stvaranje tih prilika smanjuju nejednakost i ekonomsku nesigurnost učinkovitije no fiskalna politika. Stoga ekonomski rast i socijalna agenda trebaju biti lice i naličje (Rodrik and Stantcheva, 2020).

Razvoj firmi traži vještu radnu snagu, dobru infrastrukturu, raspoloživost dobavljača i kooperanata, lak pristup tehnologijama i zaštitu vlasništva i ugovora.  Većinu toga pružaju javna tijela, koja trebaju činiti jednu stranu novog društvenog ugovora. Te eksterne efekte stvorene od javnih tijela firme trebaju internalizirati putem inoviranja, investiranja i zapošljavanja. One trebaju poštivati svoj dio ugovora - ne  kao dio konvencionalnog društveno odgovornog ponašanja - nego kao eksplicitnu odredbu novog društvenog ugovora (Rodrik and Stantcheva, 2020).

Novi društveni ugovor treba se provoditi kroz šira i dublja partnerstava u sklopu pametne specijalizacije regija/kantona. Politike centrirane na porezne inicijative i subvencioniranje industrija trebaju biti zamijenjene politikama pružanja usluga skrojenih prema specifičnim potrebama firmi (Rodrik and Stantcheva, 2020; Domljan, 2014).

Od vitalnog nacionalnog do vitalnog racionalnog interesa

Temeljne karakteristike politike „neka stvari idu kako idu“ su: (i) nepoduzimanje reformi javnog sektora, (ii) neuključivanje eksperata i znanstvenika u pripremu političkih odluka, pa su one utemeljene na mišljenjima (opinion based) a ne na dokazima (evidence based), i (iii) prihvaćanje postojeće polarizacije i kolapsiranja povjerenja javnosti u institucije sistema (Acemoglu, 2020).

Politika “neka stvari ide kako idu” će se nastaviti ako politički lideri budu podcjenjivali težinu problema i ne budu izvlačili lekcije iz iskustva drugih zemalja u svladavanju krize. Tim prije što COVID-19 neće biti zadnja javna opasnost.

Pri neravnomjernoj raspodjeli dohodaka na globalnom i na nacionalnom planu, to će voditi produbljivanju socio-ekonomske fragmentacije bh. društva, što u konačnici može dovesti do nečeg puno goreg od populističkog nacionalizma (Acemoglu, 2020).

Bh. ekonomija pati od dualne institucionalne strukture (hipertrofiran javni sektor spram hipotrofiranog privatnog sektora) i  orijentiranosti na redistribuciju dohotka umjesto na njegovu produkciju. Predimenzioniranost potrošnje i uvoza spram proizvodnje i izvoza stvara resursni jaz od 5-6 milijardi KM godišnje (usput,  ukupna štednja stanovništva akumulirana decenijama iznosi 5-6 mlrd. KM,). Da nema deviznih doznaka iz inozemstva, zemlja bi već bila u „dužničkom ropstvu“ ili bi, bivajući prinuđena smanjiti potrošnju i/ili investicije, bila daleko siromašnija no danas (Domljan, 2019).

Tablica 1: Resursni jaz; BiH, 2008-2022                                                        (u mln KM)

p-procjena

Izvor: vlastiti izračun na bazi podataka World Bank, IMF i Centralne banke BiH.

Nije lako vratiti društvo u stabilnu socijalnu ravnotežu (Banerjee and Duflo, 2020) u doba oštrih političkih i etno-nacionalnih polarizacija, slamanja demokratskih normi i urušavanja institucionalnog kapaciteta donošenjem važnih političkih odluka izvan institucija sistema (Acemoglu, 2020).

Stoga u BiH kao i u EU zdravstvena i ekonomska kriza može lako i brzo postati politička i ustavna kriza. Ta eksplozivna smjesa može potkopati legitimnost države i drugih institucija. Problem je što EU kao i BiH imaju blokirane mehanizme uvođenja reformi. Zadnji put su u EU pokušali ustavne reforme 2005. god. a u BiH 2006. god.

Multilateralni odgovor na krizu

Zemlje i društva su povezani više no ikada. Zbog transportne povezanosti lako je prenijeti patogen s jednog na drugi kraj svijeta. Pandemije i druge nesreće ne poznaju granice pa je nužna kolektivna akcija za njihovo sprečavanje i suzbijanje njihovih posljedica.

Događaji niske vjerojatnosti i velikog učinka (pandemije, razvijeno biooružje, namjerno ili slučajno korištenje umjetne inteligencije, gigantske vulkanske erupcije, geomagnetne oluje i sl.)  životne su činjenice kako pandemija covid-19 pokazuje.

Virolozi, epidemiolozi, ekolozi i obavještajne službe decenijama su upozoravali na opasnost da se neka bolest nalik gripi može prenijeti sa životinja na ljude. No, političari, koji u fokusu imaju svoj opstanak na izborima, a ne  dobrobit društva, nerado ulažu vrijeme, novac i politički kapital u razmatranje maglovitih pojava neke buduće krize.

Stoga je pandemija COVID-19 pokazala da trećina zemalja nije imala planove pripreme i odgovara i kad je bilo bjelodano da će ih pandemija zadesiti. Polovica zemlja nije imala nacionalne programe prevencije i kontrole. Razvijene zemlje u momentu izbijanja pandemije nisu imale ni sedminu bolničkih kreveta nužnih za kritične situacije (Brown,  Berglöf  and Farrar, 2020).

“Većina vlada se pokazala opasno nepripremljenim za krizu koja je otkrila duboko ukorijenjene slabosti zdravstvenog sistema i socijalne sigurnosti kako u bogatim, tako i u siromašnim zemljama“ Acemoglu (2020). Stoga nije slučajno da su na covid-19 najbolje reagirale zemlje koje su bile najteže pogođene SARS-om: Vijetnam, Tajvan i Hong Kong koji imaju 0.0 odnosno 0.3 i 0.9 smrtnih slučajeva od covid-19 na milion stanovnika.

U doba teških kriza nužne su multilateralne akcije radi koordiniranog odgovora i osiguranja nužnih resursa kroz organiziranje donatorskih konferencija i sl. Jasno je da se stanje globalne ekonomske i socijalne opasnosti od pandemije COVID-19 ne može okončati dok se ne okonča stanje globalne zdravstvene opasnosti. A ono  se ne može okončaati niti u jednoj zemlji ako nije okončano u svim zemljama (Okonjo-Iweala, Berglöf, Clark and Brown, 2020).

Reference

Acemoglu, D. 2020. The Post-Covid State.  June 5. Available at https://www.project-syndicate.org/onpoint/four-possible-trajectories-after-covid19-daron-acemoglu-2020-06

Banerjee, A. and Esther Duflo, E.2020. The world after covid-19. The Economist, London. May 26.

Brown, G., Berglöf , E. and Farrar, J. 2020.  Now or Never for Global Leadership on COVID-19, April 7. Available at https://www.project-syndicate.org/commentary/global-leadership-covid19-funding-for-developing-countries-by-erik-berglof-et-al-2020-04

Domljan, V. 2018.Potezanje vitalnog racionalnog interesa. Tuzla: Lijepa riječ.

Domljan, V. 2014.Put u zaposlenost. Sarajevo: Ekonomski institut.

Guterres, A. 2020. The recovery from the COVID-19 crisis must lead to a different economy. March 31. Available at https://www.un.org/en/un-coronavirus-communications-team/launch-report-socio-economic-impacts-covid-19

Hausmann, R. 2020. What Should We Be Preparing For? May 27.  Available at https://www.project-syndicate.org/commentary/covid19-response-needs-financing-for-developing-countries-by-ricardo-hausmann-2020-05

Okonjo-Iweala, N., Berglöf, E,  Clark, E. and Brown, G. 2020. What the G20 Should Do Now. June 1. Available at https://www.project-syndicate.org/commentary/g20-must-agree-on-stronger-global-covid19-response-by-gordon-brown-2020-06

Rodrik, D. and Stantcheva, 2020. S. The Post-Pandemic Social Contract. Jun 11. Available at https://www.project-syndicate.org/commentary/new-social-contract-must-target-good-job-creation-by-dani-rodrik-and-stefanie-stantcheva-2020-06

Sen A. 2020. A better society can emerge from the lockdowns. Financial Times, 15 April.

World Bank. 2020. Global Economic Prospects. June 2020.Washington, DC: World  Bank.

---

Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu predstavljaju stavove i mišljenja autora i ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Razvojnog programa Ujedinjenih nacija.