Koautorice: Arijana Drinić i Amina Omićević, UNDP Akcelerator lab, Bosna i Hercegovina

Gotovo sva ikad proizvedena plastika postoji i danas! Plastika je uglavnom nerazgradiva i rijetko se od nje može napraviti nešto drugo – tek 9% plastike u svijetu bude reciklirano i ponovo upotrijebljeno.

Plastični materijali se koriste tek nekih stotinu godina a posljednjih pedeset su redovan sastojak naših potrošačkih navika. Većina plastike je namjenski napravljena da se iskoristi samo jednom i baci, a zovemo je još i plastika za jednokratnu upotrebu.

Kada kupite plastičnu kesu, njen „život prvobitne namjene“ će u prosjeku trajati 12 minuta prije nego što postane otpad i ista će nastaviti svoj „životni vijek“ na deponiji, mada više vjerovatno u prirodi, još narednih 1000 godina.

Kada kupite vodu u plastičnoj boci, nakon što popijete vodu, boca će se naći u kanti za otpatke, odakle će završiti u otpadu ili opet u prirodi, te zagađivati još najmanje narednih 450 godina.

U plastiku za jednokratnu upotrebu spadaju:

Svakodnevnim bacanjem plastičnih kesa, čaša, boca, slamki i pakovanja za hranu stvaramo ogromne količine plastičnog otpada koji zagađuje našu okolinu i utiče na naše zdravlje. Sjetite se samo koliko puta ste vidjeli drvo „okićeno“ plastičnim kesama, ili plastične boce koje plutaju rijekom - planeta se guši u plastici, dok smo mi postali njeni opsesivni konzumenti i doprinosimo plastičnom zagađenju brže nego ikad!

Izvještaji govore da danas proizvodimo oko 300 miliona tona otpada od plastike godišnje, a to je otprilike koliko teži trenutno cijela ljudska populacija. Više od 8,3 milijardi tona plastike je proizvedeno od ranih 1950-tih do danas, a 60% ove plastike je do sada završilo na deponijama ili u okolini. Više od 99% plastike proizvodi se od hemikalija dobivenih kroz naftne derivate, prirodni gas ili ugalj – što su redom zagađujući, neobnovljivi izvori. Ako se dosadašnji trendovi nastave, na industriju proizvodnje plastike će do 2050. godine otpadati 20% ukupne proizvodnje nafte.

U redu! Jasno je da imamo plastičan problem! Šta smo prvo uradili?

Mi u UNDP Akcelerator labu smo prepoznali ovaj problem, ali i priliku da promijenimo stvari! Postavili smo sebi cilj da podstaknemo naše radne kolegice i kolege da promjene svoje ponašanje i smanje upotrebu jednokratne plastike u svom radnom prostoru, vođeni pretpostavkom da će promjena ponašanja biti vidljiva i u njihovom životu mimo posla.

Ovo je trebao biti naš prvi „jednostavni“ eksperiment, jer sve naše kolege svakodnevno zagovaraju dostizanje  Ciljeva održivog razvoja, a znaju i dosta o održivosti. Na kraju krajeva, šta može poći naopako?

Nakon prvog mjeseca našeg eksperimenta možemo sa sigurnošću reći da su se stvari ispostavile ne baš jednostavnima.

Mjesec dana smo sprovodili informativnu kampanju na temu jednokratne plastike promovišući važnost smanjenja upotrebe ove plastike kroz audio oglase, razgovore sa skoro svim uposlenicima, plakate sa ključnim porukama postavljenim na strateškim mjestima, video prezentacije sa najvažnijim podacima, informacijama  i trendovima u polju smanjenja upotrebe jednokratne plastike na globalnom ali i na lokalnom nivou.  Organizovali smo izazove i sprovodili aktivnosti smanjenja ukupnog broja kanti za otpatke, kao i aktivnosti zamjene plastičnih kesa za cekere. Preplavili smo društvene mreže kroz kanale UN agencija sa informacijom da kao UN postajemo prvi radni prostor bez jednokratne plastike u Bosni i Hercegovini. Brojali smo kolegama svaki plastični artikal koji su unijeli u ovu zgradu kao krvna zrnca, i ponavljali mantru neplastično je fantastično!

Šta smo naučili?

Mjesec dana ne izgleda kao značajno dug period da bi se nešto naučilo, ali kada provodite društveni eksperiment na relativno lokaliziranom prostoru, lekcije se same oblikuju!

1.       Komunikacija kroz digitalne kanale i alate je ok, ali ipak je najefikasniji direktan razgovor sa ljudima!

Pored svih digitalnih „alata“ koje smo razvijali kako bismo što detaljnije opisali problem upotrebe  jednokratne plastike u svijetu ali i u Bosni i Hercegovini, i informisali sve o alternativama koje  mogu koristiti u svom svakodnevnom životu i na taj način smanjiti količinu otpada koju proizvode, ništa  se nije pokazalo efikasno kao direktan razgovor sa našim kolegama. Ljudi se jednostavno osjećaju mnogo raspoloženiji za dijeljenje svojih impresija putem ličnog kontakta i svaka kampanja postaje mnogo uspješnija ako na vrijeme iskoristi moć ovakvog pristupa.

2.       Promijeniti navike jeste teško, ali nije nemoguće.

Prvi Njutnov zakon kaže da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja sve dok ga neka sila ne primora da to stanje promijeni. Isto vrijedi i za navike. Ljudima koji su već imali neke održive navike, ova je inicijativa došla kao bingo - od njih smo dobili osmijehe i podršku, a u nekoliko slučajeva čak konkretnu ponudu za pomoć.  Identificirali smo entuzijaste, istinske dragulje promjena među nama, kojima je ovo bilo podstrek da dalje šire poruku važnosti smanjenja jednokratne plastike. Bilo je i "neodlučnih" koji nisu znali što da misle o svemu ovome - ali kroz razgovor smo ih uspjeli zainteresovani za aktivnosti smanjenja otpada. Međutim, bilo je i onih drugačijih, spremnih da brane upotrebu svoje plastične boce za vodu ili svoju kantu za otpatke sa plastičnom kesom do posljednjeg atoma snage! Nekim reakcijama smo bili iskreno iznenađeni, ali nas je ova kampanja naučila strpljenju, otvorenosti i razumijevanju različitih gledišta, te činjenici da  dobrovoljna promjena ponašanja i navike čovjeka nisu proces koji se može dogoditi preko noći.

3.       Nagrade pobjeđuju izgovore, a prilike pobjeđuju prepreke!

Veliki broj ljudi s kojima smo isprva razgovarali su bili jako kreativni sa izgovorima zašto im je teško da se odreknu nekih plastičnih predmeta. Neki od izgovora su bili razumni, dok su drugi bili jednostavno lijeni. Neki su samo ponavljali nedostatak mehanizama za provođenje politika relevantnih sa sistemsko rješenje problema upravljanja otpada, pa tako i plastike, i mislili su i da dobrovoljni pristup ne može ništa promijeniti. Ali kad smo spomenuli da će od sada na ulazu biti dostupni besplatni cekeri za sve, a i nagrade za prvih 50 koji su odgovorili na naš izazov, vidjeli smo samo ozarena lica. Brzo nakon toga, kancelarija Akcelerator  laba  je bila puna sretnih kolega koji su učestvovali u prvom izazovu i drage volje došli po svoju nagradu. Očigledno je da ljudi vole biti nagrađeni za svoj trud i spremni su zaboraviti sve one "ali" kad se suoče s malo igre ili izazova. Također, kad smo obećali da ćemo zagovarati aktivnosti za odvajanje otpada i pravilno odlaganje, niko nije imao problem da se obaveže da će učestvovati. Na kraju, vršnjački pritisak ipak može biti pozitivna stvar.

4.       Dajte priliku kreativnim pojedincima i stvari će se odvijati svjetlosnom brzinom!

Nakon što smo započeli kampanju i razgovarali sa kolegama, ideje za proširenje inicijative su same počele dolaziti do našeg ureda. Na zahtjev nekoliko kolega koje su s oduševljenjem dočekale inicijativu Akcelerator laba, smanjili smo i broj kanti za otpatke u uredima naše zgrade i povećali broj odlagališta za recikliranje papira, te višestruko povećali količinu papira koji se reciklira u našoj zgradi. Samoorganizovana grupa zaposlenih je također počela da razgovara i o drugim održivim opcijama za unapređenje našeg radnog prostora – od odvojenog prikupljanja svih vrsta otpada do novih pristupa za smanjivanje našeg „ugljikovog otiska“. Hijerarhija je postala manje bitna i ustupila je mjesto međusobnim preporukama za zdraviji život koji će u konačnici doprinijeti i zdravijem okolišu.

Gdje smo sada po pitanju upotrebe jednokratne plastike u UN Zgradi?

Nakon mjesec dana ne možemo baš reći da smo u potpunosti „slobodni“ od upotrebe jednokratne plastike, ali je činjenica i to da su naše kolege za ovo kratko vrijeme smanjile upotrebu  plastike i do 35%. Ljudi su otvoreni da smanje upotrebu jednokratne plastike tamo gdje su alternative jednostavne i brzo dostupne, tj. spremni su da zamjene plastične kese sa cekerima, plastične boce za vodu staklenim – ukoliko nije u pitanju voda sa „posebnim nutritivnim vrijednostima“ koja može da se kupi u isključivo plastičnoj ambalaži. Spremni su da ulože u kutije za hranu koje će više puta koristiti, žele sistemska rješenja i nemaju nikakav problem da odvajaju otpad i podržavaju recikliranje ukoliko znaju da njihov trud neće biti uzaludan.

Skoro polovina naših kolega i kolegica je reklo da sada zna puno više o štetnosti upotrebe jednokratke plastike, nego što je to bio slučaj prije početka naše kampanje.

Ali, nije to još gotovo...

Pored aktivnosti za smanjenje i sortiranje različitih vrsta otpada koje nastavljamo u našem radnom prostoru, od 2020. godine širimo pokret radnih prostora bez jednokratne plastike i na druge firme, organizacije i ostale partnere koji žele raditi s nama na održivijem okolišu! Drago nam je i što je nekoliko škola pokazalo interes da postanu neplastične fantastične škole! O toj inicijativi ćemo uskoro napisati nešto više.

Ukoliko  ste zainteresovani da učite iz našeg  iskustva i mijenjate stvari, pišite nam na AccLab.ba@undp.onmicrosoft.com