Udruženje “Leptir” Bugojno: Djecu i mlade s invaliditetom što više uključiti u zajednicu, jer tako zajednicu potičemo da stvara uvjete za njihov kvalitetniji život

26 January 2024

 

Ravnopravno i inkluzivno društvo u kojem će djeca i mladi s poteškoćama, društveno isključene i ranjive grupe imati jednako učešće u društvu i u kojem će se poštovati njihova zakonska prava, jedan je od osnovnih ciljeva s kojima su iz Udruženja “Leptir” iz Bugojna kreirali projekat “Ne želimo biti isključeni” i dobili podršku kroz program „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, a provodi Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP). 

 

Po okončanim aktivnostima, iz ovog Udruženja poručuju kako je ono što su uradili i rade nadmašilo sva očekivanja i imalo pozitivan učinak na njihove korisnice i korisnike:  

 

“Okrenuli smo njihov svijet na bolje, izrastaju u jako dobre ljude, znaju se ponašati i jako dobro se uklapaju i drže do svog integriteta”, poručuju iz “Leptira”.  

 

Projektne aktivnosti bile su usmjerene na mlade sa intelektualnim/kombiniranim teškoćama kako bi se osiguralo njihovo uključivanje u zajednicu, s obzirom da, kako kažu iz “Leptira”, na nivou lokalne zajednice ne postoje socijalne usluge koje bi značajno uticale na poboljšanje kvaliteta njihovog života kao što su dnevni centri, personalni asistenti, psihosocijalna podrška, asistirano stanovanje, prilagođen prijevoz… 

 

“Kroz različite tehnike i metode smo obradili dosta tema i mogu slobodno da kažem da je ovo udruženje i rad u udruženju možda i jedini kontakt korisnika sa zajednicom koji im pomaže da se bolje snalaze i da se danas-sutra osamostale”, kaže Emina Čusto, edukatorica-rehabilitatorica koja već dvije godine volontira u Udruženju “Leptir”, a na projektu “Ne želimo biti isključeni” angažovana je od samog početka: 

“Kroz projekat smo održali veliki broj edukativno-rehabilitacijskih aktivnosti i radionica koje se odnose na socijalno uključivanje i osnaživanje kognitivnog, verbalnog i emotivnog razvoja korisnica i korisnika ka sa intelektualnim i kombiniranim poteškoćama u razvoju. Radilo se na postizanju optimalnog razvoja korisnika, socijalnom uključivanju, sticanju navika koje su neophodne za život i njihovo snalaženje u okolini, i primijetni su mnogi pozitivni pomaci”,
kaže, dodajući će joj iskustvo koje je stekla i njoj puno pomoći u daljem radu.

 

Predsjednica Udruženja Biserka Božić ističe kako je uz direktni rad s korisnicama i korisnicima njihovih usluga, posebno važno i što je projekat bio usmjeren i na mlade tipičnog razvoja koji trebaju dodatnu edukaciju i osnaživanje u oblasti društvene pravde, kao i na i mlade koji su educirani, osviješteni i žele djelovati u pravcu pozitivnih promjena i poboljšanju položaja ranjivih grupa u svojoj zajednici: 

 

“Ono što je važno je da smo radili i na povećanju svijesti u zajednici vezano za društvo jednako za sve. Kao predsjednici udruženja ali i kao roditelju važno mi je da se moj sin Ozren uključi, da je što više u zajednici jer tako potičemo zajednicu da razmišljaju i da stvaraju uvjete za kvalitetan život osoba s invaliditetom”, kaže, dodajući kako su uz sve ostale, još uvijek veliki problem i fizičke prepreke s kojima se djeca i osobe s poteškoćama u zajednici susreću: 

“Ozren ne može ponekada šetati svim ulicama grada Bugojna, imao je čak i razgovor sa načelnikom naše općine i rekao mu “Nećemo u EU dok ja sa svojim kolicima ne mogu svugdje šetati”. Želimo da naši korisnici budu što više samostalni, osnaženi i da sami govore o svojim potrebama i kako riješiti njihove probleme. Ako ne radimo na okolini, nema kvalitetne inkluzije”.

Stoga je, uz brojne aktivnosti koje su proveli i provode s korisnicama i korisnicima  na njihovom osnaživanju i rehabilitaciji – 72 različite radionice u 95 termina, provedeno i osam inkluzivnih aktivnosti u zajednici sa djecom i mladima tipičnog razvoja – od angažiranih predstava i izložbi, do radionica za osnaživanje i rehabilitaciju: 

 

“Imali smo predstavu ‘Severinov san’ koja je za temu imala život osoba sa Down sindromom, pa smo učestvovali na Bugojanskom proljeću, obradili smo i tri teme gdje smo se dotakli uključivanja osoba s invaliditetom u život lokalne zajednice”, kaže Biserka Božić, dodajući kako je jako bitno da budući inžinjeri, zdravstveni djelatnici, arhitekte…, kroz svoj rad od početka budu svjesni i potreba osoba s invaliditetom: 

 

“Zato stalno imamo edukativne radionice i za njih, imali smo 176 direktnih korisnika, od toga 70 mladih iz srednjih škola koji su budući zagovarači jedne zajednice jednake za sve, jer upoznavajući se sa osobama s invaliditetom znaće kako da stvore uvjete za njihovo uključivanje u zajednicu. Potakli smo i roditelje djece s poteškoćama da razmišljaju o srednjoškolskom obrazovanju i da budu usmjereni na zanimanja gdje će se oni moći potpuno angažirati i biti afirmirani. Da ne bude da su samo formalno završili školu, već da rade i doprinose sebi i zajednici”, kaže Biserka, dok nam se Ozren pohvalio kako je i sam učestvovao u predstavi: 

 

“Volim glumiti, učiti, crtati, volim muziku i idem na muzičke radionice”, ispričao nam je Ozren, nakon čega se priključio drugaricama i drugarima iz “Leptira” i Dječijeg kazališta “EkoArt” s kojima su taj dan imali angažiranu aktivnost kroz edukativne igre koje jačaju mentalno i tjelesno zdravlje. 

 

“Imamo interaktivne igre, sve je postavljeno u skladu sa različitim sposobnostima i svako može da učestvuje. Igra se u parovima, “EkoArt” i “Leptirići” zajedno, uz žiriranje i sabiranje bodova. Mislim da je naša međusobna saradnja izuzetno korisna i za djecu iz EkoArta i za djecu iz “Leptira”, sarađujemo dugi niz godina i kad god možemo uključujemo se zajedno. Jednako je važno razvijati komunikacijske vještine kod djece tipičnog razvoja, tako i kod djece s poteškoćama.”, kaže Sanja Krnjaić, voditeljica radionica iz “EkoArta”, a na poligonu ispred Udruženja već je živo – dječaci i djevojčice u parovima prolaze kroz razne igre s loptom, a učiteljica Emina Bektić bilježi bodove. 

 

U igrama učestvuje i Ahmet koji je završio treći razred Škole za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje u Sarajevu, ali kad god je u mogućnosti rado dođe na aktivnosti u svoj “Leptir”: 

 

“Volio bih završiti školu i raditi kao grafičar ili knjigovezac. U školi mi je dobro, imam sve petice i nikad ne kasnim. Ovdje se volim doći družiti, igrati i zabavljati s drugaricama i drugarima, volim da glumim i glumio sam u predstavi ‘Severinov san’, bilo mi je to jedno prelijepo iskustvo”, kaže nam Ahmet.  

 

Amila i Muris iz “EkoArta” kažu kako rado učestvuju u svim aktivnostima s drugaricama i drugarima iz “Leptira”: 

“Ovo mi je treća radionica, presretni smo što radimo skupa, volimo se družiti, zabavljati, stalno smo svi nasmijani, niko nije namrgođen, i ako imamo loš dan “Leptirići” ga poprave. Drago mi je što smo dio njih, i što su oni dio nas. Svako druženje je posebno. Tokom predstava imala sam veću tremu nego oni. Poslije predstave sam shvatila kako smo svi isti, kako smo svi jednaki, ne gledam ih kao druge i drugačije već kao dio nas što i jesu”,
kaže Amila, a Muris dodaje kako je kroz druženje i zajednički rad naučio mnogo toga i lično se unaprijedio:

“U martu smo na Dan podrške djeci s Down sindromom radili predstavu zajedno s našim prijateljima iz “Leptira”. Bilo je to jedno sjajno iskustvo, imali smo nekoliko zajedničkih proba, radili smo specifičnu kostimografiju i scenografiju”.  

 

Prisustvo spomenutoj, i drugim brojnim aktivnostima, korisnicama i korisnicima “Leptira” koji žive dalje omogućeno je zahvaljujući prijevozu omogućenim kroz projekat: 

 

“Većina naših korisnika su iz ruralnih područja Bugojna, roditelji ne mogu organizirati prijevoz niti financijski to omogućiti, a njima je jako važno izaći iz kuće, živjeti punim plućima i da im invaliditet ne bude prepreka. Obezbjeđivanjem prijevoza dobili smo i više korisnika.  Imamo korisnike koji su bez jednog ili oba roditelja, i jako teško im je ostvariti kvalitetan svakodnevni život, da budu ispunjeni, da se tu nađu, da imaju ispunjenje svojih želja, i njihov invaliditet ne treba da im bude prepreka, već samo uvod da se te prepreke uklone”, zaključuje Biserka Božić, dodajući kako planiraju s prijevozom nastaviti i po okončanju projekta, te da se nada kako će nadležni i lokalna zajednica prepoznati njegov značaj i obezbijediti potrebnu podršku. 

 

Projekat „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) finansirala je Vlada Kraljevine Norveške u iznosu od 880.000 USD, a proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), s ciljem jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) radi unapređenja kvaliteta usluga koje se pružaju građankama i građanima u lokalnim zajednicama.