U dva sata ujutro, na temperaturi od -23 °C, ispred Osnovne škole Desanka Maksimović zaustavlja se automobil. Milorad Jovičić ne gasi svoj auto. Na ovakvim minusima, boji se da ga neće moći ponovo upaliti. Naredna dva sata, koliko mu je potrebno da dovrši svoj posao, motor će nastaviti da radi.

Milorad je uposlenik ove škole, on je njen ložač. Da večeras nije ovdje, da ne ubacuje drvo za ogrjev i ne pokreće kotlovnicu, cijevi u zgradi mogle bi da se zalede. Nakon toga i da popucaju. Škola bi bila prinuđena da prestane sa radom.

Ovo nije prvi put da svi spavaju, a da Milorad sam kruži po školi, provjeravajući radijatore. Nije ni posljednji, ovo će se ponoviti još mnogo puta. Svakog dana, svake zime, u svom domu, on provjerava termometar i bilježi temperaturu. Radnim danom ili vikendom, spreman je otići u školu i pobrinuti se da sistem zagrijavanja zgrade radi onako kako treba.

Zimu za zimom, svojim je rukama cijepao drvo za ogrjev, i svojim ga rukama ubacivao u kotao. Cijevi nikada nisu pukle i đake ujutro nikada nisu dočekali minusi. Nisu ga spriječile ni nestašice struje niti kvarovi na kotlu i agregatima. Zimu za zimom, savjesno je radio svoj posao. Sve do jednom. Prošle godine, sve se promijenilo. Više nije bilo cijepanja. Drvo je zamijenio pelet.

Direktorica škole, Svjetlana Kovačević, na početku je bila skeptična.

Ribnik je u planinskom kraju, drvo je naše bogatstvo. Mnogo javnih ustanova ga i dalje koristi. Ono nam je poznato i pristupačno. Kada su nam rekli da prelazimo na pelet, mislila sam da ćemo se teško snaći, da će biti mnogo materijalnih izdataka.

Prelazak na pelet dio je mjera energetske efikasnosti koje su finansirali Zeleni klimatski fond kroz UNDP projekt i Svjetska banka, a koje je implementiralo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

Pored toga što je postojeći kotao na čvrsto gorivo zamijenjen sa kotlom na pelet, obavljena je zamjena zastarjele radijatorske armature i postavljeni su čelični, pločasti radijatori. Montiran je uređaj za automatsko održavanje pritiska i dopunu sistema, kao i rezervoar tople vode zapremine 3000 l.  

Danas, Milorad svoj posao obavlja mnogo lakše, dok su izdaci za grijanje mnogo manji.

Blato i trstika  

Svjetlana Kovačević je  direktorica škole u Ribniku od 2020. godine. Ipak, ona se sjeća vremena u kojima je Milorad u sitnim noćnim satima zagrijavao školu. Kao dijete, ona je osnovno i srednje obrazovanje završila upravo u ovoj školi.

Sjećam se da se on stvarno trudio. U zimskim periodima, nije bilo dana da on ne uđe u učionice i ne provjeri sve radijatore. Pored svih uslova koji su zaista bili teški, pored vjetra i loše stolarije, radijatori su uvijek bili vrući.

Sama zgrada je izgrađena davne 1964. godine. Nedavni snažni zemljotres, koji je zadesio region, prisilio je građevinske inspektore da otvore plafon i provjere da nije došlo do neke vrste oštećenja. Na sreću, nije. Otvor koji su tada napravili danas nam pruža uvid u samu konstrukciju zgrade. Kao i mnoge druge iz tog doba, ona je zidana sa blatom i trstikom, a ne sa cementom. Milorad je hvali: Dobra škola. Posebno je zahvalan na četrdeset centimetara zvučne i toplotne izolacije.

Ipak, sama izolacija nije bila dovoljna. Zgrada nije adekvatno održavana, adaptirana niti renovirana. Krov je prokišnjavao. Velike žute fleke od vlage i dan danas jednostavno odbijaju da budu prefarbane, da izblijede i nestanu. Stara, drvena stolarija davno je istruhla, pa su naleti vjetra redovno prodirali u učionice. Zimi, kada je u ovom planinskom predjelu izrazito hladno, učenici i učitelji nisu skidali svoje jakne.

Milorad se sjeća čestih nestašica struje, problema sa vodom i vlage kojoj su trebale godine da napusti zgradu. Sjeća se da su trošili po 120 kubika drva, da su radili danonoćno da postignu minimalnu temperaturu neophodnu za održavanje nastave. I njegova su vlastita djeca ovdje školovana. Koliko god bilo teško, jednostavno se moralo raditi.

Promjene

Danas je Miloradov radni dan, kako on sam kaže, dosadan. Direktorica nam opisuje izvršene radove:

Ovdje je putem projekta prvo urađen krov. Zatim stolarija, pa fasada i na kraju, grijanje. Ono je urađeno na jesen prošle godine, tako da su učenici zimu dočekali u obnovljenom objektu, gdje su imali nove radijatore i nove kotlove. Potpuno novo grijanje.

Milorad sada temperaturu provjerava na aplikaciji na svom telefonu. Sistem se automatski pali kada temperatura padne na 22 °C, a gasi kada dosegne 24 °C. Milorad se osmjehne: Ma idealno, idealno.

Na direktoricu je najveći dojam ostavila ekonomičnost upotrebe peleta.

Ono što je mene razuvjerilo i fasciniralo u ovoj priči jeste da smo mi u odnosu na prethodne školske godine imali znatno veću uštedu. Izdvojili smo oko četiri ili pet hiljada maraka manje na pelet nego na ogrjevno drvo. A da ne pričam koliko nam je bilo toplo i koliko nam je bila ravnomjerna temperatura u cijeloj zgradi.

Nova školska godina

Promjene su zatekle i učenike, Svjetlana nam opisuje kako:

Ima dosta razreda koji su jaukali – Jao, hladno im. Znate, pitanje je da li je to njima u podsvijesti, da bojkotuju protiv nečeg novoga. E, kad je Mićo fino postavio termometre po cijelom hodniku i pitao ih: Vidite koliko je stepeni? 24? E dobro, molim lijepo.

Ova su djeca, od kojih većina živi u blizini škole, svakodnevno bila posmatrači svih ovih radova. Svejedno, za sve njih, prvi dan škole je bio poseban. Svjetlana pamti da je jedno dijete izjavilo: Sada prvi put možemo da nacrtamo lijepu školu. Do tada, kada bi na prvi dan škole dobili zadatak da je nacrtaju, prizor pred njihovim očima bio bi prizor starog i zapuštenog objekta.

Prosto, ljepše je mnogo. Mi uvijek sa ponosom kažemo – sada imamo najljepšu školu na našoj opštini. Sređene su i ostale, ali naša je najljepša.

Zemlja

Ovo je zadnja godina Miloradove službe u OŠ Desanka Maksimović. Već iduće, on odlazi u penziju. Na pitanje kakvo će iskustvo ponijeti sa sobom, on odgovara:

Sva djeca svijeta su dobra djeca. Bilo koje vjere, nacije i boje. I treba im dati uslove, kakve-takve, da žive i rade. A svi vi stariji, manje bi trebali te politike. Izbacit to iz škole, i iz djece.

Njega će zamijeniti neko novi, i Milorad je zadovoljan što će mu predati školu u dobrom stanju. Kaže: Ko god dođe – gospodin je. Uozbilji se, i napomene da je ovo posao koji nije uvijek težak, ali koji sigurno jeste odgovoran.

Svjetlana Kovačević pamti šta je on uradio za ovu školu. Zna da to pamte i nove generacije, baš kao i njena.

Milorad svoju priču završava kontemplativno:

Bog dao od sad do sutra. Novi ljudi stvaraju svoje porodice. Ja sam se ostvario kao roditelj. Ostvario sam se i kao djed – imam i unučad. Zemlja nas stvara, zemlja nas hrani, i ona nas uzima. To je poenta života.

Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača

Energetska efikasnost podrazumijeva upotrebu manje količine energije za grijanje ili hlađenje prostora, za rasvjetu, za pogon ili za proizvodnju. Uz racionalnu potrošnju energije, energetska efikasnost smanjuje emisiju CO2 u okoliš, te sprečava rast globalne temperature.

Ona zaustavlja promjene u količini padavina i u ostalim klimatskim elementima, uzrokovane efektom staklenika i ukupnim povećanjem temperature zraka na Zemlji.

Kroz aktivnosti UNDP projekta „Povećanje ulaganja u javne objekte sa niskom stopom emisije ugljika u Bosni i Hercegovini“, koji finansira Zeleni klimatski fond,  pruža se podrška naporima BiH da odgovori na izazove klimatskih promjena i smanji emisije stakleničkih gasova.

Statistike pokazuju da je 70 % javnih objekata u Bosni i Hercegovini projektovano i izgrađeno prije više od 30 godina. Trenutno je u većini objekata grijanje loše, sa prosječnom temperaturom od 15 °C.

Postoji hitna potreba za utopljavanjem javnih objekata sa ciljem unapređenja energetske efikasnosti i prelaska sa grijanja na fosilna goriva na obnovljive izvore energije.

Pelet je CO2-neutralan. Spada u obnovljive izvore energije i kod izgaranja ne proizvodi stakleničke plinove. Smatra se jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata.