piše: Steliana Nedera
rezidentna predstavnica UNDP-a
Bosna i Hercegovina
Živite li u Sarajevu ili Zenici, stalno izloženi onečišćenom zraku i imate 30 godina? Statistika kaže da će vaš životni vijek biti kraći za najmanje godinu dana samo zbog zraka koji dišete.
To nam kažu mjerenja kvaliteta zraka i podaci Svjetske zdravstvene organizacije.
Mislite li da ovaj problem javnog zdravlja postoji samo u Sarajevu i Zenici, varate se. Istu sudbinu dijele stanovnici gotovo svih gradskih i prigradskih sredina u Bosni i Hercegovini, što se može smatrati i svojevrsnim razvojnim indikatorom. Koncentracije zagađujućih čestica u zraku ne mjere se u svim gradovima, ali zdravstvene posljedice kojima svjedočimo su više nego dovoljan dokaz sam po sebi.
Loš kvalitet zraka u gradovima Bosne i Hercegovina, iz kojeg god izvora da dolazi, redovno je efekat sagorijevanja različitih fosilnih goriva, o kojima je zemlja značajno energetski ovisna već toliko dugo da se ta ovisnost smatra njenim prirodnim resursom. Ova dosadašnja praksa može se i mora promijeniti na dva načina: promjenom vrste izvora energije, i smanjenjem potrošnje energije. Razvojni program Ujedinjenih nacija kapacitiran je, spreman i odlučan da pruži podršku državama svijeta, pa i Bosni i Hercegovini, u oba ova procesa.
Ukoliko želimo zdrave ljude i ekonomiju, jasan put naprijed leži u dekarbonizaciji. U najkraćem, dekarbonizacija znači prestanak oslanjanja na fosilna goriva - kako u industriji, tako i u ličnim životima. Ona ima mnogo lica - od promjene fokusa u proizvodnji električne energije sa termoelektrana na obnovljive izvore, do ličnih izbora da se češće putuje javnim prevozom ili vozom. U ovom smislu, Bosna i Hercegovina jeste napravila neke, barem deklarativne, korake naprijed. Dekarbonizacija je proces na kojem počivaju i Pariški sporazum o klimatskim promjenama, čiji je ova zemlja potpisnik, i sve razvojne i okolinske politike Evropske unije, uključujući i posljednju pod nazivom Evropski Green Deal, čije ispunjavanje će biti ključno za uspješan evropski put zemlje.
Klimatska kriza, i kriza javnog zdravlja uzrokovana sve dugotrajnijim epizodama zagađenosti zraka u mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini, zahtijevaju da se s riječi pređe na djela i sa planova na konkretnu akciju. UNDP je spreman pomoći donosiocima i provodiocima politika u Bosni i Hercegovini da svoje međunarodne obaveze i domaće planove iz oblasti zaštite zraka i klime počnu sistematično provoditi za svoje građane i skupa sa građanima. Ipak, vladavina prava i kvalitet života neće proizići iz podrške međunarodne zajednice ili samo iz političkih procesa, nego kroz preuzimanje odgovornosti građana i njihovih izabranih predstavnika da prilagode svoje politike i ponašanja za čist zrak i zdraviji okoliš. U tom smislu, imam tri konkretne poruke za građane Bosne i Hercegovine:
1. Budite informisani i vodite računa o zdravlju. Informacije o vrijednostima polutanata i lokalno prilagođenom indeksu kvaliteta zraka dostupne su za mnoge gradove u Bosni i Hercegovini putem web stranica nadležnih stručnih institucija. Prilagodite svoje dnevne aktivnosti aktuelnom kvalitetu zraka i poštujte interventne mjere u situacijama prekomjerne zagađenosti koje propisuju važeći planovi.
2. Privreda mora biti lider u dekarbonizaciji. Bolji kvalitet zraka primarno zavisi od ozbiljnosti provođenja mjera za ograničavanje korištenja čvrstih goriva. Industrijska postrojenja i drugi privredni subjekti imaju ključnu ulogu u energetskoj tranziciji prema zdravijim i dugoročno isplativijim izvorima energije. U tom će procesu biti neophodno iskoristiti moć poticaja i subvencija za stimulisanje mjera dekarbonizacije.
3. Moramo promijeniti odnos prema javnom prevozu i automobilima. Javni prevoz mora biti dostupan svima i svuda ali automobili za ličnu upotrebu ne smiju biti socijalna kategorija. Odgovornost za tehničku ispravnost automobila i kontrolu saobraćanja vozila bez katalizatora i sa visokim koeficijentom emisije ispušnih gasova leži na nadležnim organima ali i na građanima. Uticaj na zdravlje tehnički neispravnog vozila ogroman je i po vozača i po njegovu okolinu.
Da zaključim, zemlje i gradovi dvadeset i prvog stoljeća ne mogu polagati nade u svoj održiv razvoj ako su ovisni o gorivima i praksama iz prošlih stoljeća. Osim zaokreta u individualnim i sistemskim ponašanjima, i nove tehnologije velik su dio rješenja u ovom smislu. Kroz pilot projekte u okviru inicijative Smart City pokazali smo da i u Bosni i Hercegovini postoji snažan inovatorski duh koji može utilizirati tehnološka rješenja za unapređenje kvaliteta života u Sarajevu.
Jasno je da za kompleksan problem kakav je zagađenost zraka ni rješenja nisu jednostavna – ona zahtijevaju kombinaciju jasnih političkih odluka, djelotvornih ekonomskih i tehnoloških mjera i ozbiljnih promjena u ponašanju pojedinaca kako bi se postigao pravi efekat na stanje okoliša i zdravlje ljudi. Ipak, da je sve ovo moguće postići i u relativno kratkom roku pokazuju iskustva iz cijelog svijeta, poput Pekinga koji je uspio za šest godina prepoloviti čestično zagađenje. Ukoliko stavi pitanja javnog zdravlja i okoliša u centar svog fokusa, društvo u Bosni i Hercegovini može se nadati svom pametnom razvoju za 21. stoljeće.