Od obuke zavarivača, hemijskih i mehaničkih ispitivanja materijala, do radiografske metode ispitivanja zavarenih spojeva - u najkraćem ovo je opis rada Instituta za zavarivanje Tuzla. Ova ustanova predstavlja jedino akreditovano trening tijelo u Bosni i Hercegovini od strane Međunarodnog instituta za zavarivanje što znači da njihove potvrde i certifikati vrijede u cijelom svijetu.

Osim sticanja novih znanja, njihove usluge traže sve firme koje rade zahtjevne konstrukcije. Raspolažu i savremeno opremljenom laboratorijom sa brojnim uređajima koja je značajno unaprijeđena donacijom u okviru Projekta MEG, koji finansira i podržava Vlada Švicarske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

„U okviru Projekta općinskog okolišnog i ekonomskog upravljanja (MEG) nabavili smo najsavremeniju opremu za metalografska ispitivanja. Stereo zoom mikroskop i metalografski mikroskop su omogućili da sve domaće kompanije kod nas mogu uraditi ispitivanja koja će povećati kvalitet i brzinu realizovanja svih procesa“, pojašnjava mašinski inžinjer u Institutu, Namik Džibrić.

Između ostalog, sada te uređaje koriste za provjeru postrojenja u Termoelektrani Tuzla. „Sve što tamo bude zavareno, mi ćemo ispitivati“ ističe Džibrić.

Kako se kvalitetni zavarivači uvijek traže na tržištu, u ovaj Institut najčešće dolaze svi koji žele dodatnu obuku, prekvalifikaciju i atestaciju zavarivača.

„Kad završimo obuku i polaznik dobije certifikat, znači da je akreditovan za rad i od njemačkog društva za zavarivanje. Udjel u našem Institutu ima njemačka sestrinska kompanija i mi pratimo njihove procedure i načine rada“, potvrđuje Džibrić.

Put do međunarodnog certifikata za zavarivanje

Sticanjem međunarodnog certifikata stvoreni su uslovi da birate zemlju u kojoj želite raditi, a ljudi sa ovih prostora najčešće idu u Njemačku, kažu u Institutu za zavarivanje Tuzla. Ipak, put do certifikata, tačnije znanja upravljanja cijelim procesom zavarivanja, nije lak. Četiri instruktora, koji su proveli u proizvodnji radni vijek, naglašavaju da su uslovi tokom obuke najsličniji onima koji polaznike čekaju na gradilištu te da polaznici prolaze sve faze – od grube pripreme do finog zavarivanja.

Obuka se izvodi u savremeno opremljenoj radionici sa 22 radna mjesta i posebnom prostorijom za brušenje. Najčešće im dolaze ljudi koji vrše prekvalifikaciju i žele posao naći van zemlje jer je to jedno od deficitarnih zanimanja u zemljama Zapadne Evrope.

„Mnogi nemaju predstavu šta da očekuju i mi im damo jasnu sliku puta, to jeste šta će zapravo raditi kad završe obuku“, ističu u Institutu. Prvo ide teorijski dio pa se prelazi na praktičnu obuku. „Jednog zavarivača možemo dobiti u roku od od 50h do 200h obuke, zavisno od želje i talenta “, dodaje Džibrić.

Biti zavarivač ne znači samo zavarivati. To tvrdi Muharem, instruktor sa višedecenijskim iskustvom, koji objašnjava kako doći do finalnog proizvoda koji zadovoljava evropske standarde. Veći dio je priprema posla, a sam čin je jednostavan, kaže on.

 „Šef gradilišta kaže zavari ovo, a uslovi nikada nisu idealni. Zavarivači se često moraju snaći“, objašnjava izazove zavarivačkog posla instruktor Muharem.

 „Nakon teorijskog dijela, mi ih uvodimo u kabinu gdje počinje podešavanje mašine pa zavarivanje uzorka koji je tačno ispred njega.“

Kako obuka napreduje, uzorak se stavlja na zid, pa na vertikalu, onda tako da zavarivač ne vidi uzorak koji je u zaklonu, pa se prelazi na cijevi. Sve pozicije na gradilištu moraju biti apsolvirane ovdje,  polaznici moraju biti pripremljeni na sve neugodnosti tokom obuke.

Laboratorijska provjera svakog uzorka

A da li su zaista spremni za rad na terenu, nakon završene obuke kandidati dokazuju na završnom ispitu. „Rendgenski snimamo uzorke, kao kod zubara“, započinje priču mašinski inžinjer, Namik Džibrić, otvarajući nam vrata moderne laboratorije. Tek naknadno se može javiti zavarivaču da li je položio test jer njihovi uzorci idu na analizu, a postupak ispitivanja u laboratoriji traži vrijeme.

„Crno na bijelo se vide rezultati urađenog. Crne boje na snimku pokazuju nečistoće, a sve kada je bijele boje pokazuje da je korektno urađeno.“

Pokazuje nam nekorektan primjerak zavarivanja koji ima eliminatornu grešku - žica od zavarivanja nije uklonjena. Crne tačkice na snimku su, objašnjavaju, preostale pore koje govore da položaj pištolja nije bio dobar tokom zavarivanja.

„ Zašto je ovo opasno - pore koje su ostale u nekom mostu, mogu uslijed vremena i opterećenja da dovedu taj most do pucanja“, pojašnjava Džibrić.

Individualna obuka košta od 1500 KM do 4000 KM, zavisno od usmjerenja i fonda sati. Postupak i odabir materijal određuju cijenu. Licenca, atest pojedinačno košta 580 KM.

Institut za zavarivanje d.o.o. Tuzla od svog osnivanja 2005. godine, pa sve do danas je uspješno obučio preko 3000 kandidata za sve postupke zavarivanja. U posljednjih deset godina je uspješno organizovana i specijalizacija internacionalnih inžinjera i tehnologa za zavarivanje sa preko 100 kandidata iz cijele Bosne i Hercegovine.