Postavljanje termo fasade, termoizolacija krova i zamjena vanjske stolarije, osnovne su mjere uštede energije i postizanja energetske efikasnosti, ali su skupa investicija, naročito na velikim zgradama. Iako svjesni mogućnosti takvih ušteda, korisnici javnih i privatnih objekata često nisu u mogućnosti da ulažu.

Kao rješenje za finansiranje takvih infrastrukturnih radova i ostvarenje energetske efikasnosti, osmišljen je model ESCO (energy services company) koji dozvoljava trećoj strani da uloži svoja finansijska sredstva u infrastrukturne radove. Od ostvarenih ušteda, u dogovorenom vremenskom periodu, investitor koji pruža uslugu naplaćuje svoju investiciju i ostvaruje dobit, a korisnici, iz uz poboljšane uslova boravka, izdvajaju isti nivo sredstava za energiju.

Onaj ko angažuje ESCO firmu ne može da bude u minusu, smatra Ivan Šerić, stručnjak za uspostavu ESCO modela finansiranja projekata energetske efikasnosti.

„Ugovorom se definira iznos naknade za ostvarenje ušteda energije tokom njegovog  trajanja. To su prihodi ESCO tvrtke. Troškovi ovise o ESCO tvrtki, i naručitelja se zapravo i ne tiče koliki su ti troškovi. Same tvrtke ne bi ulazile u posao da iz toga ne očekuju dobit“, kaže Šerić i dodaje kako za vlasnika ili upravitelja ovakav ugovor omogućuje uštede u potrošnji energije kroz istovremeno osiguranje boljih uslova za korisnike bez troškova ulaganja u infrastrukturu.

Osmišljen '70-tih u privatnom sektoru u Sjedinjenim Američkim Državama, ESCO model je proizašao iz potrebe poduzetnika da se suprotstave rastu troškova za energiju. Krajem ’80-tih, Evropska komisija je usvojila preporuku zemljama članicama o promovisanju ovakvog modela, a Direktiva o ograničenju emisije CO₂ putem povećanja energetske efikasnosti iz 1993. godine pozvala je države da osmisle i provedu program „finansiranja od trećih strana“  u javnom sektoru.

Zamišljen kao koncept gdje su svi na dobitku, ESCO se bazira na ideji da firma ili investitor  ulaže svoja sredstva u izvođenje radova na zgradama, ili čak i javnoj rasvjeti, kako bi se smanjila potrošnja energije i troškovi, a iz ostvarenih ušteda vraća uložena sredstva i ostvaruje profit u definisanom vremenskom periodu, pojašnjava Šerić.

Uspjeh u Hrvatskoj

Od inicijalnog uspostavljanja u 2012. godini u Hrvatskoj, danas je ESCO uspješan model koji podrazumijeva razvoj, realizaciju i finansiranje radova najčešće na zgradama, jer su tu najveće uštede energije.

„Ako je tvrtka napravila dobre mjere, sebi je napravila dobro, ako je napravila loše, sebi je napravila loše. Nitko tvrtki neće platiti na osnovu urađenih radova, nego tvrtka u svojoj ponudi navodi koliko garantira da će se ušteda ostvariti, a kad uštede budu ostvarene, dobit će nazad uložene novce i ostvariti planiranu zaradu“, pojašnjava Šerić koji je  uspostavio ovaj model u Hrvatskoj.

Prisjeća se kako je veliki pomak za ESCO u Hrvatskoj bio kada je 2015. godine ugovorena obnova Kliničke bolnice Križine u Splitu. Iako su najave bile da je moguće ostvariti i do 30 posto ušteda, sa bolnicom je ostvarena ušteda energije od više od 50 posto što se, naglašava, do tada nije vjerovalo da je moguće. Splitska bolnica i ESCO imaju ugovor na 14 godina, a nakon što on istekne, ta javna ustanova ostaje sa trajno smanjenim nivoom utroška energije i smanjenim troškovima za režije. ESCO ima korist kao i iz svakog drugog posla, a to je dobit, a ulazak na tržište, posebno rani ulazak, omogućuje sticanje iskustva i referenci. Nakon otplate investicije klijentu ostaju uštede.

Model  ESCO firma ima interes da provedene mjere energetske efikasnosti budu uspješne, jer to znači da će biti ostvareni niži troškovi grijanja, manja potrošnja električne energije – a finansijske uštede će osigurati da firma može pored povrata inicijalne investicije ostvariti značajniji profit. Radovi se odnose na termoizolaciju vanjske fasade, zamjenu stolarije, modernizaciju sistema rasvjete, grijanja i hlađenja, ili korištenje obnovljivog izvora energije.

Iako naizgled jednostavan model, ESCO zahtijeva multidisciplinarno razumijevanje energetske efikasnosti. Šerić trenutno radi za UNDP na uspostavi ESCO mehanizma u Bosni i Hercegovini, u okviru projekta koji finansira Globalni fond za okoliš (GEF) a koji će sufinansirati infrastrukturne projekte i postaviti osnove ESCO tržišta.

“U saradnji sa domaćim partnerima, UNDP radi na pripremi podzakonskih akata za ugovaranje ove usluge. Kako bi firme uvidjele višestruke koristi primjene ESCO modela, biće realizovano sedam pilot projekata u BiH koji će biti podržani kroz grant Globalnog fonda za okoliš (GEF), u iznosu od 750.000 BAM i sredstvima entitetskih fondova za zaštitu okoliša/životne sredine.” pojašnjava Siniša Rodić, UNDP BiH programski menadžer za ublažavanje klimatskih promjena.

Potreba tržišta

ESCO model je prepoznat u EU kao način mobilizacije privatnog kapitala i kao prilika za otvaranje novih radnih mjesta. Iako je ovo prilika za privatni sektor, države imaju važnu ulogu da uspostave tržište za ESCO model generirajući potrebu za njim, kaže Šerić.

„Niti u jednoj državi svijeta javna sredstva nisu dovoljna da bi se ostvarili ciljevi ušteda energije, posebno u zgradarstvu. Iz tog razloga smatra se da je pokretanje privatnog kapitala nužno, i to dovodi razvoj ESCO modela u središte politika energetske efikasnosti. Zamisao, ako govorimo o ESCO-u, je da je on po svojoj definiciji tržišni, a uloga države odnosno javnih tijela je da stvore potražnju i praksu. Kroz primjenu ovog modela, javna tijela dobivaju mogućnost da iz ničega stvaraju radna mjesta i bolje zgrade i bolje uvjete za ljude“, kaže on i dodaje kako su uspješna iskustva iz Hrvatske korištena na nivou EU u vraćanju ovakvog modela u središte realizacije mjera energetske efikasnosti.

„ESCO treba razlikovati od građevinskih tvrtki, jer je model bitno drukčiji. ESCO radi dugoročan posao, dok građevinske tvrtke po logici posla moraju biti orijentirane na dostupnost obrtnih sredstava.“ kaže Šerić.

ESCO u Bosni i Hercegovini

Oko 20 posto bruto domaćeg proizvoda Bosne i Hercegovine se troši na energiju, za razliku od manje od pet posto u državama EU. Potrošnja energije je najveća u sektorima zgradarstva i javnih usluga, što indicira nužnost povećanja energetske efikasnosti. Uspostava ESCO tržišta predstavlja jedan od načina poticanja mjera energetske efikasnosti s ciljem da, kako pojašnjava Šerić, svojim primjerom pokaže potencijal primjene modela a da „ESCO tvrtke koje stječu iskustvo, reference i investicijski kapital“ budu te koje će prakse prenijeti i na stambeni i industrijski sektor.

„Primjenom ESCO modela nastaje tržište ESCO usluga, koje se teško može uspostaviti spontano. ESCO tržište je specifično po tome što 'nagrađuje' znanje i sposobnosti procjene optimalnih odnosa ulaganja i ušteda energije. Ako se ostvari cilj da se provedbom ESCO modela razviju tvrtke koje posjeduju takve specifične sposobnosti, učinci se mogu preliti i izvan javnog sektora. Da bi se stvorilo poticajno okružje za razvoj ESCO tvrtki, dobro bi bilo da se uspostave dugoročni planovi ugovaranja po ESCO modelu, što bi sigurno potaklo tvrtke da mogu planirati vlastiti razvoj“, smatra Šerić.

Kako bi se detaljnije upoznale sa ESCO modelom, u okviru UNDP projekta će biti organizovane edukacije za firme koje su zainteresovane da pružaju ESCO uslugu, te će imati priliku da razumiju poslovni model i šta očekivati u provedbi samog ugovora, kao i znanja koja mogu pomoći u oblikovanju finansijske konstrukcije za ulaganja, ističe Siniša Rodić.

UNDP realizuje projekt „Pokretanje okolišnog finansiranja u svrhu nisko-karbonskog urbanog razvoja“ (URBANLED) u saradnji sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, Federalnim ministarstvom za okoliš i turizam, Fondom za zaštitu okoliša FBiH i Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS.