„Interesantno je da je Crna Gora poznata po velikom broju žena koje su ostavile istorijske tragove u razvoju naše države. Ponosim se što su žene koje su ponikle ‘na crnogorskom kršu i zemlji’ neustrašive, kako nekada, tako i danas.“

Na ovaj način razgovor na temu rodne ravnopravnosti u politici započinje Marko Vulević, kojeg je Univerzitet Crne Gore proglasio najboljim studentom Fakulteta političkih nauka.

Muškarci i dalje dominantni u crnogorskoj politici 

Prelomni momenat za učešće Crnogorki u javnom životu, odnosno politici, zabilježen je 1946. godine –  kada su prvi put ostvarile pravo glasa. Iako je od tog perioda do danas evidentiran napredak, i dalje je u velikoj mjeri prisutan disbalans u zastupljenosti i moći između muškaraca i žena u političkoj sferi. 

Od 81 mjesta u najvišem zakonodavnom domu trenutno imamo samo 22 poslanice, što procentualno predstavlja nešto više od 27 odsto. Ovog vrlo poražavajućeg podatka svjesna je većina stanovništva, ali se čini da od istog, nažalost, bježi, „ušuškana“ u patrijarhalnim uvjerenjima, koja su zasnovana na nipodaštavanju ličnih, a onda i profesionalnih kapaciteta djevojčice, djevojke, a kasnije žene. Zašto? Zato što su od malena učeni da je muškarac „glava kuće“ i da sve odluke od značaja za porodicu donosi samostalno, a da je žena temelj doma, da je njena uloga da brine o djeci i njihovom vaspitanju, te da ženska djeca imaju minimalna prava.

Snažniji uticaj liderke u društvu – „privlačniji“ razlog za napad

Biti žena u politici ujedno znači i suočavati se sa brojnim izazovima – nerazumijevanjem bližnjih, prijatelja i okoline zbog „obaveza prema porodici“ (neplaćeni rad); sa predrasudama da su žene loše političarke, te da su za njih prikladniji niži nivoi djelovanja. Takođe, veliki problem ogleda se i u seksualnoj objektivizaciji. Sve ovo i te kako može uticati, tj. demotivisati mlade ljude, pogotovo djevojke, koje u budućnosti žele da obavljaju funkcije u javnoj sferi. 

„Ženama se ništa ne prašta samo zato što su žene, a naročito ne uspjeh“, zanimljiva je konstatacija Marka Vulevića.

Učešće u inicijatvama UNDP-a, kao što su Next Generation i ReLOaD, Vuleviću su pomogli u razvijanju šire slike o višeslojnosti problematike rodne ravnopravnosti. ,,Na tim programima je radio divan tim sa zaista izvanrednim znanjima i vještinama. Upoznao sam toliko divnih, nadahnutih mladih ljudi koji već sada mijenjaju Crnu Goru nabolje. Bore se za bolje sjutra, nesebično. Niko se ne plaši pričati o problemima o kojima se ćuti. Divim im se“, objašnjava on. 

Da sve ljude ne možemo okarakterisati kao dovoljno osviješćene, pokazuje i primjer predsjednice Foruma žena Socijaldemokrata, mr Ivane Raščanin-Radičević, koja se tokom svog političkog angažmana suočavala sa različitim predrasudama o ženama u politici, poput one da su žene nedovoljno sposobne da budu liderke. 

„Ženama u politici se kompetencije često preispituju. I dalje je mali broj žena na mjestima odlučivanja, a s rastom uticaja neke liderke u društvu pojačavaju se i napadi u različitim oblicima kako bi je, upravo iz sfere koja se poima kao muška, istisnuli i vratili u ono polje koje joj ,pripada’ - kuća i briga o drugima“, ocijenila je predsjednica Foruma žena Socijaldemokrata i trenerica za rodnu ravnopravnost, koja je istovremeno i jedna od autorki istraživanja UNDP-a – Nasilje nad ženama u politici u Crnoj Gori.