UČENJE KROZ IGRU

Treća Letnja škola programiranja

23. August 2024.
a group of people looking at a computer
Foto: Momira Marković

To što je leto i što je raspust ne znači da nema dece raspoložene za učenje. Letnja škola programiranja početkom avgusta je u Sremskoj Mitrovici okupila  učenike/ce koji su završili peti, šesti, sedmi i osmi razred iz cele zemlje. Sedam dana su učili programiranje u Python-u i njegovoj biblioteci za 2D grafiku – Pygame. Njihovim rečnikom objašnjeno: pravili su igrice. "Mislim da se kroz igru najbolje uči"– iskren je Filip Kilibarda, koji pohađa program za učenike sedmog i osmog razreda osnovnog obrazovanja obdarene za matematiku  Matematičke gimnazije. "Kroz pravljenje tih igrica ja sam naučio minimum deset novih stvari o Pajtonu koje do sad nisam znao iako se takmičim iz programiranja i bavim se njim ozbiljno od petog razreda. Verujem da je tako sa svima ovde, da su svi bogatiji za neko saznanje, neku novu strukturu, stil kodiranja" – odgovara na pitanje da li su igrice primerenije razonodi nego učenju.  "U suštini je veoma zanimljivo zato što sami radimo zadatke" -  nastavlja Teodora Pavlović, učenica OŠ Miroslav Antić, iz Beograda. I ona se družila sa vršnjacima sa kojima deli slična interesovanja. "Nema ovde domaćih, imamo kvizove iz opšteg znanja i geografije, istorije, muzičkog obrazovanja, iz programiranja, imali smo predavanja o mikrobitu i o bezbednosti dece na internetu "- priča Teodora. 

Odlučan da letnji raspust iskoristi što bolje je i Alek Isaković, iz OŠ Svetozar Marković iz Beograda. Entuzijazma i interesovanja ima na pretek, bez obzira da li radi na svojoj ideji ili zadatku koji treba da reši: Najzanimjivije je kad se završi program i onda ti nekako lakne, budeš baš srećan i kada ga isprobaš i vidiš da je dobar, onda to je to, to je svrha zabavnog programiranja". Sofija Kljukovnica iz beogradske OŠ Borislav Pekić, u letnju školu dolazi drugu godinu zaredom: "U školi smo radili neke najosnovnije stvari,  a ovde se nadovezujemo na to”.  Kao i većina dece i ona je programiranje otkrila u ranom uzrastu, pre škole. Svake godine je primetno sve veće interesovanje devojčica za Letnju školu programiranja. A kao i ostale devojčice u svetu programiranja nema problem kad je neko stariji pita otkud ona u disciplini koja se smatra dečačkom: “Navikla sam na to pošto takođe igram šah. Puno dečaka igra. Naučila sam da se uklopim a i oni su, tako da mi je ok skroz”. 

Sve tri godine koliko se organizuje  Letnju školu programiranja ispratila je psihološkinja Nataša Mak. Iz generacije u generaciju upoznaje novu decu ali i prati kako sazrevaju ona koja su od početnika/ca stigla do napredne grupe: "Činjenica je da odvajaju deo raspusta za učenje, to je vrlo indikativno da imaju unutrašnju motivaciju. Vrednost ove škole je što je unutrašnja motivacija primarna. Nemamo ocene, nemamo takmičenja, nemamo međusobna poređenja, poredi se samo ono sa čim ulaziš u letnju školu i sa čim izlaziš." – objašnjava Nataša.  Prepoznaje decu koja su se između dve letnje škole trudila da uz školsko štivo dodatno uče: "To su deca koja će naći ono što im treba, neće čekati školu da im da, oni će tražiti dalje i srećom imaju gde da nađu”. 

a group of people sitting at a table
Foto: Momira Marković

Zadužen za pisanje i osmišljavanje programa Letnje škole programiranja je Petar Marković, student Treće godine Fakulteta tehničkih nauka, koji je i jedan od predavača:. O radu se decom školskog uzrasta kaže: „Interesuje ih sve, oni su veoma gladni znanja i mi se trudimo da im pomognemo i odgovorimo na sva pitanja. Vole da igraju igrice ali vole i da ih prave i onda mi pokušavamo da im kroz te igrice pokažemo što više”. Polaznike/ce niko nije naterao ili ubeđivao da se prijave, to je njihov izbor: „Jedan od najčešćih i nama omiljenih odgovora kada se prijavljuju, na pitanje “zašto želiš da se baviš programiranjem” je “zato što želim da napravim nešto”. Imaju kreativnost u sebi i shvatili su da programiranjem mogu da je ispune“, objašnjava  Nevenka Nogo, projektna koordinatorka u Fondaciji Petlja. Deca uče radeći na svojim projektima. Svakako, potrebna im je podrška. “Desi im se da im zafali znanje iz matematike koje nije za njihov uzrast.  Na primer kako funkcionišu sinus i kosinus ili vektori i onda im je teško da to sami razumeju jer je to nešto što se radi tek u starijim razredima. I onda jedva čekaju da dođu ovde pa po domu u slobodno vreme jure naše predavače, otvore svesku, uzmu olovke, pa crtaju i uče matematiku“ – kaže Nevenka kroz smeh. 

To što deca deo raspusta provode u Mitrovačkoj gimnaziji ne znači da ceo dan sede u učionici za kompjuterom. Idu na izlete, imaju radionice, a Iva Gvozdenović, projektna asitentkinja Petlje, izdvaja i jednu od omiljenih  vannastavnih aktivnosti : “Na primer građenje kula od slamčica  nije slučajno izabrano jer razvija taj inženjerski način razmišljanja i timski duh koji će im svakako značiti za šta god se dalje opredele. Naravno, iako ih je programiranje spojilo ne znači da će se svi baviti programiranjem ali definitivno će im koristiti kao jako bitna veština za njihov dalji karijerni razvoj“ precizira Iva. 

Letnju školu programiranja realizuju Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Fondacija Petlja, u partnerstvu sa Ministarstvom prosvete i , uz podršku Vlade Republike Srbije, u okviru projekta „Izgradnja ključnih računarskih komptencija – ka radnoj snazi budućnosti“.